четвртак, 25. април 2013.

Ram i kutija za Teu

Kada neki drugar pozove mog sina na rodjendan u izbor poklona se ne mešam (šta ja znam o željama dečaka???) i to uglavnom bude neka kupovna igračka, autić, robotić i sl.
Ali kada ga pozove drugarica, e to je već moja teritorija i rado bih se okušala u izradi poklona za nju. Pa, i ja sam nekada bila devojčica i valjda ću uspeti da napravim nešto što će se svideti devojčici od šest godina.
Šta bih mogla, šta bih mogla? Recimo, ram za sliku a možda i kutiju ako stignem. To "ako stignem" mi se motalo po glavi jer sam sam radom počela rano ujutru a sin je već oko tri trebalo da bude na Teinom rodjendanu. Raspodelila sam vreme do kad šta treba da završim, i uvek mi se činilo da kasnim ali na kraju je sve bilo gotovo na vreme.

Kutiju sam pravila na već vidjen način, donekle origami tehnikom ali ipak nije origami u potpunosti jer se karton na par mesta zaseca.



Ram sam prvi put pravila za manju sliku nego što inače pravim, ovaj put za format 10x15 i to tako da stoji uspravno, dakle, da se u njega smesti slika portreta.


Pre nego što sam započela bilo šta da pravim pitala sam sina koja je Teina omiljena boja. Nije bio siguran pa sam morala sama da izaberem. Odlučila sam da to budu bela i dve nijanse ružičaste uz par zelenih detalja, sve vreme razmišljajući valjda nisam mnogo pogrešila.


Kada sam već bila skoro gotova, ali bukvalno mi je ostalo još par ukrasa da zalepim sin mi je prišao i pitao me: -Hoćeš se naljutiti? -Zašto? -Mislim da ona voli ljubičastu.
:-))))))))))))))))
-Sad nemam vremena da bilo šta menjam, nadajmo se da će joj se, ipak, dopasti i u ovim bojama.


S obzirom da sam imala nekoliko sati da napravim kutiju i ukrasim je, da napravim ram i ukrasim i njega, prilično sam zadovoljna krajnjim izgledom, jedini moj strah je bio da li je sve zalepljeno kako treba, za to nisam imala dovoljno vremena da sve ispitam, ali se iskreno nadam da je sinčić predao poklon u stanju kakav je ovde na slikama :-)))




Unapred se radujem vašim komentarima i sve vas puno pozdravljam.

Bojana Iza Duge

понедељак, 22. април 2013.

Najzad proleće

Evo ga, tu je, dočekali smo ga. 


 Kako ste pregurali zimu? Što se mene tiče i nije bila preterano hladna, ali je ubedljivo bila najdosadnija do sad. Odužila se i malo-malo pa mi se učini, gotova je najzad, ali se ona na prevaru vrati. E sad, ja ne bih bila ja kad ne bih pronašla i bar nešto dobro u svemu tome. Zbog tog laganog prelaza izmedju zime i proleća i postepenog navikavanja na lepše i toplije vreme ne primećujem kod sebe nikakve znake prolećnog umora. Naprotiv, ništa mi nije teško (dobro, osim kuvanja, to baš nikako ne volim), tako da sam se ovih dana pokrenula i bacila na prolećno spremanje. Neću vam pričati o sredjivanju ostave, ormana, terase... dugo bi trajalo a ništa kreativno ne bih podelila sa vama. Ali prolećno spremanje podrazumeva i sredjivanje kreativnog kutka. I jako se radujem što ću svoj kreativni haos (a stvarno to jeste) opet preseliti u prostoriju u kojoj se preko zime nije moglo raditi a gde imam mnogo više mesta i za rad i za odlaganje svega što mi je za rad potrebno.
Polako započinjući to "preseljenje", shvatila sam da sam u skučenom prostoru gde sam preko zime radila sve što mi trenutno nije bilo potrebno samo gurala u nekakve kutijice koje su se tu našle a često i te kutijice u veće kutije, i da na kraju ne znam gde mi je šta kada mi zatreba a često zaboravim i da nešto uopšte imam.
I tako sam neke od pomenutih kutija (i njihove poklopce) iskoristila, opet za odlaganje materijala i alata ali na lepši i organizovaniji način.
 Na primer, želela sam da papirne trakice spakujem tako da se medjusobno ne mešaju već da svaka boja ima svoju pregradu. Za to mi je poslužila plitka kutija i njoj sličan poklopac.


A od nekog većeg parčeta kartona, čini mi se da je to bio poklopac kutije za picu (kod mene se ništa ne baca) sam napravila "harmoniku"...



 ... koja je kutiju pregradila na više posebnih odeljaka u koje sam zatim smestila različite nijanse papirnih trakica.


Tri puta ponovljene iste te radnje i nastadoše tri kutije sa pregradama, a vrlo brzo i četvrta koja se sad lagano popunjava novim bojama.


Zatim sam pomislila kako bi bilo lepo da neku veću kutiju takodje pregradim i u nju spakujem sve kviling ukrase koji još svoje mesto nisu našli ni na jednom radu. Uzela sam kutiju od dečijih autića i promenila joj način otvaranja, tako što sam po ivicama isekla njenu gornju stranu, ovu stranu gde su "prozorčići".


Onda sam od kartona napravila pregrade, slike će sve pojasniti, ja bih svojim pokušajem objašnjenja samo unela zabunu.



Pregrade sam napravila različitih dimenzija jer nisu ni svi ukrasi jednaki...


zatim sam sve to zalepila na kartonsku podlogu  i dobila sam nesto ovako.


Dubina kutije je dozvoljavala da napravim dva sprata ovakvih pregrada pa sam to i uradila.


Kao što vidite u medjuvremenu sam ukrasila spoljašnjost kutije, i sad su umesto autića došli cvetići i leptirići.


Sa pregradama to sve izgleda ovako...


... a kad se dodaju i kviling ukrasi koji su krivi za nastajanje ove kutije onda to izgleda ovako.


I jedan pogled unutra na moje blago. :-)


Još dve kutije (a možda i više) čekaju da dodju na red, smislila sam šta ću sa njima, nešto sam započela ali onda sam imala nešto bitnije da završim. O svemu tome, o još nekim recikliranim kutijama, jednom novom albumu i poklonu za jednu devojčicu u narednim postovima. Nadam se da će to biti uskoro ali mi lepo vreme ne dozvoljava da baš mnogo vremena provodim ispred računara.


Do novog posta sve vas puno pozdravlja,
Bojana Iza Duge







Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...