четвртак, 28. фебруар 2013.

U poslednji čas

Od kako je objavljen novi izazov na blogu Izazovi i slatkiši sa temom Čipke i dugmići više puta sam započinjala nešto ali kad ne ide onda ne ide. Okrenula sam se izradi nečeg drugog i nakon nekog vremena -  BUM, inspiracija je tu!

Sa ovom čestitkom se prijavljujem na blog Izazov i slatkiši, na njihov šesti izazov.





 

Srećno svima koji učestvuju.

Pozdrav!
Bojana Iza Duge

понедељак, 11. фебруар 2013.

A sad nešto sasvim drugačije

Pre nedelju dana (brojim dane :-)) sam promenila način ishrane. Više ne jedem ništa kuvano, pečeno, prženo.... samo presnu hranu. Tako da je moja glavna hrana presno voće i povrće, med, sušeno voće i koštunjavo voće. I dosetim se ja da nešto od toga pomešam i smestim u teglicu, da imam, onako kad ogladnim ili kad me uhvati želja za slatkim da nešto na brzinu pojedem i nastavim dalje.

I dok ja to tako slažem u teglicu, opet se dosetim da od smokvice napravim srce, i da je u teglicu postavim uz staklo, onako da se vidi, znate. :-)
E, kad sam i to uradila, nije bilo nazad, onda su ideje krenule same da se redjaju.
Rešim ja da će to ipak biti poklon za mog muža i to za dan zaljubljenih, jer je to ipak najbolji poklon za zaljubljene, ako znate šta hoću da kažem ;-)

I onda je naravno teglica morala biti dodatno još ukrašena, ne zato što će mužu to značiti, znate kakvi su muškarci, već kao što rekoh kad su krenule ideje, nije se moglo nazad.

I na kraju dobijem ovo, njam, njam, ali pošto je to poklon mogu samo da oblećem oko teglice i čekam dan zaljubljenih.





Za kraj posta moja omiljena pesma Desanke Maksimović ( 16.5.1898- današnji dan 1993.), jer se sećam kad sam kao devojčurak učila ove reči napamet i sećam se da mi je tada u grudima raslo neko neopisivo lepo osećanje.

Prolećna pesma



Osećam večeras dok posmatram laste
i pupoljke rane
kako srce moje polagano raste
k’o vidik u lepe, nasmejane dane;

kako s mladim biljem postaje sve veće
i lako k’o krilo,
i kako mu celo jedno nebo sreće
i pakao bola ne bi dosta bilo;

kako čezne za svim što bi život mog’o
lepog da mu dade,
i da mu ničega ne bi bilo mnogo;
tako su velike čežnje mu i nade.
Osećam, da dosad sve je bilo šala
moga srca vrela;
da još nikom nisam ljubav svoju dala
koliko bih mogla i koliko htela.

Da ima u meni cela nežna plima
reči nerečeni’,
da bih srce mogla poklanjati svima
i da opet mnogo ostane ga meni.

Desanka Maksimović

 

субота, 9. фебруар 2013.

Jednostavno ljubav

Nekoliko ideja sam imala šta bih mogla da pravim za izazov na blogu  Izazovi i slatkiši, ukoliko nadjem vremena (i volje) možda bude još koji rad, za sad će to biti samo ova jednostavno uradjena čestitka.





To je sve, narode!
Uzivajte u vikendu.

уторак, 5. фебруар 2013.

Ram x 5

Pripremite se, ovo će biti dugačak post, ili se barem meni tako čini, zato sam ovoliko i odlagala da pišem o ovih pet ramova, a napravila sam ih pre mesec dana. Opet naišao "onaj" period, po malo radim ali nemam volje da o tome i pišem.
Dakle, ramovi!


 Prvo sam htela da samo postavim slikice novih ramova ali sam u medjuvremenu rešila i da ukratko objasnim kako i od kog materijala ih pravim jer mi se ovih dana javila devojka koja bi volela da proba nešto slično sa decom u vrtiću u kome radi. A ovako u slikama će sve biti mnogo jasnije.

Od tvrđeg kartona isečem "trake" koje će biti stranice rama, širina im je 4 cm a dužina zavisi od toga koliki ram želite odnosno za koju veličinu slike pravite ram.


  Karton koji ja obično koristim je oko 2-3 mm debljine, pa ih lepim u dva sloja, tako da se preklope kao kad se zidaju cigle. :-)


Zatim ih oblepim po ivici papirom a preko zalepim u "Г" isečen hamer u boji koja mi odgovara.


 Prema veličini rama isečem i pozadinu, na kojoj pri vrhu ostavim trouglasti otvor da slika može da se izvuče...


 i onda sledi ukrašavanje.

 A kad je reč o ovih pet ramova o kojima sam nameravala da pišem, oni su nastajali ovako.
 Papir po ivicama...

... preko hamer...


...pa ukrašavanje.

 Ram sa sneškom sam vam već spominjala u novogodišnjem postu, sada ću dodati još neke slike uz par komentara.


Krugovi od kojih je sneško sastavljen napravljeni su od 20, 40 i 60 papirnih trakica, po ivici plavo osenčeni.


Pre lepljenja za podlogu dodala sam šal, resice na krajevima su obavezne :-), šargarepa kao nos, komadi uglja kao oči, usta i dugmići, dve grančice za ruke, i na kraju šeširić sa belom trakom i pahuljom.

Da bih napravila sneg na kome sneško stoji iscepkala sam 2 parčeta belog papira, zatim sam ih malo izgužvala da dobijem neravnine kao kad sneg napada.


 Po ivici sam ih kao i sneška plavim pečatom osenčila i zalepila ih jednog preko drugog da bih dobila slojevitost snega, a onda kao dodatni ukras je poslužio lepak sa srebrnim šljokicama.

U gornjem levom ćošku je oblak takodje osenčen plavim mastilom, a zatim još nekoliko pahulja kojima sam u centru dodala po jednu tačkicu lepka sa šljokicama.


 Na poleđini slična slika, još jedan oblačić i 10-ak pahuljica.


To je bio prvi ram, ostalo ih četiri. :-)


Ovaj ram je rađen po ugledu na prvi ram koji sam ovde na blogu prikazala a koji sam pravila prošle godine u ovo vreme. Naravno, u mnogo čemu se razlikuju jedan od drugog što je i dobro, ipak su na neki način ostali unikati. O njemu neću mnogo pisati, samo jedna ili dve slike za one koji hoće da traže razlike :-)))))



To je bio drugi ram, ostalo ih tri!


Sledeći koji sam pravila je ljubičasti ram. Ovde sam prvi put primenila "Beehive" tehniku koju je osmislila Susan, mada sam se ja sa tom tehnikom upoznala zahvaljujući Pritesh. Gde god da odlučite da svratite naučićete dosta i nagledaćete se divnih radova rađenih kvilingom.


 Tom tehnikom sam pravila sve ove talasiće, vijuge, zavijutke, kako već da ih nazovem (moj mlađi klinja bi to verovatno nazvao "migulje":-))))) ) ali i latice cveta u gornjem levom uglu su ispunjene pomoću ove tehnike.


Još dva bela cveta, romboidni listići, leptir i po koja tufna. Za kraj sam po ivici celog rama prešla ljubičastim jastučetom za pečate (taj detalj se na slikama ne vidi).


A na poleđini vrlo jednostavno, samo dva leptirka.


Izdržite još samo malo, ostala su još dva rama.


Ovaj ram je prema prvoj zamisli trebalo potpuno drugačije da izgleda, u pastelnim nijanasama žute, narandžaste i zelene boje, ali pošto mi nikako nije išla ta kombinacija posle nekog vremena borbe sa samom sobom, ipak sam se odlučila za, meni jako lepu, kombinaciju zelene i ružičaste.



Ne znam za vas, ali mene ove boje baš oraspolože.


Bez leptirića ne bi bilo isto.


I naravno, poleđina rama.


Hej, stigli smo do kraja, peti i poslednji ram je pred vama.


U izradi ovog rama, u odabiru njegovih boja je učestvovao i moj sinčić predškolac. Sećate se onog mališe sa kojim sam pravila novogodišnju čestitku kod njega u vrtiću, da, da taj, o njemu vam i sad pričam.
Često on meni tako pomaže, pitam ga za savet šta bi lepše izgledalo i verujem u njegov sud.
Da li je i ovde dobro izabrao, šta vi mislite?
Ako još jednom pogledate sliku sa početka posta kako su nastajali ovih pet ramova videćete da je ovaj ram trebao da ima narandžasti okvir ali uz dogovor sa sinom promenila sam i stavila ipak beli hamer.
Narandžasta se našla na ramu samo kao cvetić, šara na leptiru i poneki kvadratić.


Toplo, veselo i razigrano (izgleda da mi nedostaje proleće).


Poleđina je isto tako vesela i u toplim bojama.


Ponosna sam na sebe što sam konačno napisala ovaj post a i na sve vas koji ste stigli do kraja. :-)))
Ali ipak, još uvek nije kraj.
Ako ste iz Aranđelovca ili budete u prolazu, svratite do cvećare "Đurđin kutak" i tamo ćete naći upravo ove ramove a uz to i neku čestitkicu.


E sad je kraj, pozdravljam vas sve puno!!!


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...